Vučićeva formula i sahrana Mladića

SHASHA DEMUSH izvršni direktor NVO Epik iz Prištine pita se da će sahrana Mladića ugroziti dosadašnju formulu Vučićeve vlasti.
Najnoviji tekst o tome u njegovoj stalnoj kolumni koju objavljuje prištinski dnevnik KOHA 10.septembra 2026. ima naslov
>Prokletstvo makabr zabave<   


Shasha Demush

Vučić je razvio standardnu ​​formulu koja karakteriše njegovo donošenje odluka. Na engleskom se to zove „Strateška dvosmislenost“, na albanskom bi možda najbolji prevod bio „Strateška fleksibilnost“. Dakle, imamo posla s osobom koja dvosmislenost i kontradikciju vidi kao vrednost i prednost u međunarodnim odnosima. Takav pristup mu omogućava da stvara različite narative i stvarnosti za različite publike.

Dakle, Vučić je dao život onome što je nazvano „politikom više stolica“. Dakle, umesto da bira kurs spoljnopolitičke orijentacije, on preferira uravnotežen „a la carte“ odnos sa suprotstavljenim silama sveta. To omogućava Vučiću da stvara određene saveze za određena pitanja: Američkance za vojnu podršku Ukrajini, Rusiju za plin, Kineze za infrastrukturu, Francuze za Rafale, Nemce za litijum i tako dalje. Ovakav pristup omogućava Vučiću manevarski prostor prema svakom savezniku, a s druge strane, ovaj pristup služi kao patriotska nezavisnost na međunarodnoj sceni za građane Srbije.

Ili uzmite teroristički napad koji je orkestrirao na Kosovu u Banjskoj. Uprkos činjenici da je bilo vrlo jasno da je celu organizaciju inspirisala, organizirala i podržala srpska država, Vučić je celi događaj protumačio kao lokalni razvoj događaja koji nije imao odobrenje Beograda. Prilikom razgovora sa zapadnjacima izrazio je žaljenje zbog događaja i obećao da će odgovorni biti privedeni pravdi, dok je za domaću publiku proglasio dan žalosti za „heroje“.

Poslednja epizoda ove „strateške fleksibilnosti“ bila je sahrana ratnog zločinca Ratka Mladića. Vučić se pobrinuo da sahrana ima sve karakteristike državne sahrane, ali s druge strane da nema formalni pečat državne sahrane. Tako je za domaću publiku ponudio prevoz državnim avionom, svečani doček kovčega, policijsku pratnju, vojne počasti, zvanični vojni i verski protokol na čelu sa srpskim patrijarhom, prisustvo gotovo cele srpske političke scene, spektakl na fudbalskim tribinama, organizovani prevoz građana da odaju počast, i konačno propagandu sve te gnusobe u svim vladinim medijima. Ali sve to nije spriječilo Vučića da zapadnoj publici ponudi uveravanja da ovo nije državna sahrana, jer ne ispunjava tehničke uslove državne sahrane, tj. da nije bilo formalne institucionalne odluke za sahranu, da nije bilo učešća predsednika ili premijera, a sahrana je obavljena u privatnom prostoru, a ne na zvaničnom državnom groblju.

Koliko god apsurdno i kontradiktorno zvučalo Vučićevo obrazloženje, vreme nam je pokazalo da u EU postoji mnogo ljudi koji su spremni prihvatiti njegovo obrazloženje. Na primer, nekoliko dana nakon Banjske, bivši mađarski premijer Viktor Orban optužio je Kosovo za provokaciju, a ne Srbiju.

Ali s druge strane, Vučićeva "strateška fleksibilnost" je opasna igra. Zahteva oštro prosuđivanje o tome koliko daleko možete ići u manipulisanju različitim strankama. Zahteva složenu manipulaciju suprotstavljenim realnostima i interesima. Makabreličnom ceremonijom Mladićeve sahrane, Vučić je ušao na novu političku teritoriju, pomerajući granice tolerancije EU do krajnosti. U početku je EU reagovala otkazivanjem posete komesarke za proširenje Marte Kos, dok je sada reakcija dodatno eskalirala osudom celog događaja od strane predsednice Evropske komisije i predsednika Evropskog saveta. Ostaje da se vidi hoće li se EU ovdje zaustaviti.

Ali veliki sukob nije između Vučića i EU, već između Vučića i njegovog naroda. Dok Vučić koristi zločinački leš da bi ovekovečio božansku i mitsku naraciju Velike Srbije, srpska omladina i građani učestvuju u masovnim protestima, zahtevajući nešto sasvim zemaljsko i egzistencijalno: odgovornost, pravdu i vladavinu prava.
Drugim rečima,
režim koji traži legitimitet u zločinima iz prošlosti nije sposoban da ponudi budućnost vlastitom društvu.

Autor je izvršni direktor Instituta EPIK i redovni kolumnista za KOHA

*Layout i bold FBD

 

Predlažemo da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine
DONIRAJTE ODMAH
ili na