Dometi studentskog i građanskog bunta

Pobunjeni studenti i građani u Srbiji koji protestuju protiv Vučića, kao i oni koji u Albaniji protestuju protiv Rame već su pobedili - pokazali su njihovu krhkost.

To u svojoj kolumni u prištinskom dnevniku KOHA piše SASHA DEMUSH izvršni direktor nevladine ogranizacije EPIC.
Njegov tekst je objavljen 3. septembra 2026. pod  naslovom
>O mitu i protestu<


     Shasha Demush 

Protesti u Beogradu i Tirani su događaji koji su definitivno bili najvažniji politički razvoj u našoj regiji ove godine. U sumornoj političkoj pozadini gde su Vučić i Rama učvrstili svoju kontrolu nad demokratskim procesima, spontani građanski pokret pretvorio se u nadu koja je ujedinila građane izvan bilo kakve ideološke ili stranačke podjele.
Njihova politička snaga uskoro će biti testirana. U Beogradu će se ove jeseni održati izbori koji će, nakon dve godine protesta, konačno suočiti Vučića sa studentskom listom na glasačkim listićima.
U Tirani će se sledeće sedmice obeležiti 100 dana od početka protesta, i iako je leto učinilo svoje smanjenjem učešća na trgovima Tirane, očekivanja su da će septembar vratiti masovnost demonstranata. Samo će vreme pokazati kakav će biti epilog protesta, ali sada je vreme da se pozabavimo mitom koji i dalje kruži u našem javnom diskursu.

Prateći proteste u Beogradu i Tirani u realnom vremenu, bilo je zanimljivo videti koliko je reakcija vlade na njih bila vrlo slična.
Jedna od tih tipičnih reakcija bila je relativizacija učešća građana u ovim protestima. Stoga su provladini mediji u Beogradu i Tirani kontinuirano imali naslove koji su govorili o "smanjenju broja demonstranata" ili "zamoru građana".
Ove poruke su svake večeri dodatno pojačavali analitičari bliski vladi u televizijskim studijima i na društvenim mrežama. I tako je, kao rezultat toga, nastao mit da protesti umiru, kako se smanjuje učešće građana.

Ova vrsta mita pati od pojednostavljenog pristupa protestima. Kao i mnoge druge stvari, ovaj pristup proteste posmatra u binarnom smislu - jedna strana pobeđuje, druga gubi.
Protesti su zapravo mnogo složeniji od toga. Ali nemojmo sada previše ulaziti u ovu diskusiju i radi razotkrivanja ovog mita uzmite zdravo za gotovo da protesti jenjavaju.
U stvari, idemo korak dalje - radi argumentacije recimo da pred nama imamo zloslutni scenario. Drugim riječima, u Srbiji na jesenjim izborima studentska lista gubi izbore, dok u Albaniji protesti prestaju sljedećeg mjeseca.

Takva budućnost ni na koji način ne umanjuje vrednost i značaj protesta.
Iako protesti kratkoročno mogu prestati, dugoročno su pokrenuli nepovratne lančane promjene u molekularnoj strukturi političkog tijela albanskog i srbijanskog društva.
Kao i u svakoj drugoj zemlji, protesti srednjoročno demontiraju legitimitet i auru moći, dok dugoročno menjaju političku kulturu i norme, čime otvaraju put radikalnim političkim promenama. Nakon svakog protesta, građansko, političko i društveno tkivo se jača.
Građani dobijaju hrabrost da progovore i protestuju, organizacije civilnog društva stiču iskustvo u masovnom organizovanju, opozicija dobija hrabrost da se suoči sa vladom, dok mediji i nezavisne organizacije bivaju inspirisani da budu bolji u svom poslu.

Protesti za demokratiju su kao fizička vežba za telo. Kao što je fizička vežba dobra za naša tela jer potiče mišiće tela da budu zdraviji, protesti su dobri za našu demokratiju jer celo društvo podižu na zdraviju političku scenu. Svaki protest stvara nove realnosti. Dakle, svaki protest je još jedan pijedestal na kojem se celo društvo uspinje sve više i više.

Kao i sa mnogim stvarima u životu, gajimo romantične i idilične ideje o protestima i političkim promenama.
Očekujemo da će jednog dana građani izaći na ulice, da će biti velika proslava i da će nasilni režimi biti uklonjeni s vlasti, te da će tako demokratija biti obnovljena sljedećeg dana.
Život je mnogo složeniji od toga, a istorija nas uči da ako postoji zlatno pravilo, to je da ne treba odustati.

Bez obzira na to kakav će biti epilog ove jeseni u Beogradu i Tirani, ovogodišnji protesti su već postigli jednu važnu stvar: lišili su vladu iluzije legitimnosti. Razotkrili su njihovu krhkost. Sada najveća opasnost za vladu u Beogradu i Tirani ne dolazi od promene koja im može doći s ulica, već od promene koja je započela u glavama građana.

*Layout i bold FBD

 

Predlažemo da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće način
DONIRAJTE ODMAH
ili na