Ovaj tekst koji prenosimo u integralnoj verziji objavljen je na website-u SVERUSKOG OFICIRSKOG SABORA 31. januara 2022. kao Apel ove organizacije predsedniku i građanima Ruske Federacije, a potpisao ga je predsednik te organizacije general u penziji LEONID IVAŠOV, koga u Srbiji pamte kao jednog od orgaizatora ulaska ruskih vojnika na Kosovo i zauzimanje aerodroma u Prištini 1999. godine
Apel Sveruskog oficirskog sabora
Leonid Grigorijevič Ivašov (1999)
Danas čovečanstvo živi u iščekivanju rata. A rat je neizbežan gubitak života, uništenje, stradanje velikih masa ljudi, uništenje uobičajenog načina života, narušavanje vitalnih sistema država i naroda. Veliki rat je ogromna tragedija, nečiji ozbiljan zločin. Desilo se da je Rusija bila u centru ove nadolazeće katastrofe. I, možda, prvi put u njenoj istoriji.
Ranije je Rusija (SSSR) vodila iznuđene (pravedne) ratove, i to, po pravilu, kada drugog izlaza nije bilo, kada su vitalni interesi države i društva bili ugroženi.
A šta danas ugrožava postojanje same Rusije i ima li takvih pretnji? Može se tvrditi da zaista postoji pretnja – zemlja je na ivici da završi sa svojom istorijom. Sve vitalne oblasti, uključujući demografiju, stalno se degradiraju, a stopa izumiranja stanovništva obara svetske rekorde. Ta degradacija je sistemske prirode i u bilo kom složenom sistemu uništenje jednog od elemenata može dovesti do kolapsa čitavog sistema.
E to je, po našem mišljenju, glavna pretnja Ruskoj Federaciji. Ali to je pretnja unutrašnje prirode, koja proizilazi iz modela države, kvaliteta moći i stanja u društvu. A razlozi za njeno formiranje su unutrašnji: neodrživost državnog modela, potpuna nesposobnost i neprofesionalizam sistema vlasti i uprave, pasivnost i neorganizovanost društva. U ovoj državi, nijedna zemlja ne živi dugo.
Što se tiče spoljnih pretnji, one su svakako prisutne. Ali, prema našoj ekspertskoj proceni, oni trenutno nisu kritične, da direktno ugrožavaju postojanje ruske državnosti, njene vitalne interese. U celini, strateška stabilnost se održava, nuklearno oružje je pod pouzdanom kontrolom, snage NATO-a se ne gomilaju i ne ispoljavaju preteću aktivnost.
Dakle, situacija koja se muva oko Ukrajine je, pre svega, veštačka, plaćenička po prirodi za neke unutrašnje snage, uključujući i Rusku Federaciju. Kao rezultat raspada SSSR-a, u kome je odlučujuće učešće imala Rusija (Jeljcin), Ukrajina je postala nezavisna država, članica UN, a u skladu sa čl. 51 Povelje UN ima pravo na individualnu i kolektivnu odbranu.
Rukovodstvo Ruske Federacije još nije priznalo rezultate referenduma o nezavisnosti DNR i LNR, (Donjecka i Luganska prim FBD) dok je na zvaničnom nivou više puta, uključujući i tokom pregovaračkog procesa u Minsku, isticalo pripadnost njihovih teritorija i stanovništva Ukrajini. .
Takođe je više puta na visokom nivou rečeno o želji da se održe normalni odnosi sa Kijevom, ne izdvajajući posebne odnose sa DNR i LNR.
Pitanje genocida koji je počinio Kijev u jugoistočnim regionima nije pokrenuto ni u UN ni u OEBS-u. Naravno, da bi Ukrajina ostala prijateljski sused Rusiji, bilo je neophodno da pokaže da joj je privlačan ruski model države i sistema vlasti.
Ali Ruska Federacija to nije postala, njen model razvoja i spoljnopolitički mehanizam međunarodne saradnje odbijaju gotovo sve susede, i ne samo to.
Aneksija Krima i Sevastopolja od strane Rusije i njihovo nepriznavanje kao ruskih od strane međunarodne zajednice (a samim tim i veliki broj država u svetu još uvek smatra da oni pripadaju Ukrajini) ubedljivo pokazuje neuspeh ruske spoljne politike, i neprivlačnost unutrašnje.
Pokušaji da se Ruska Federacija i njeno rukovodstvo ''zavole'' putem ultimatuma i pretnji upotrebom sile su besmisleni i izuzetno opasni.
Upotreba vojne sile protiv Ukrajine, prvo, će dovesti u pitanje postojanje same Rusije kao države; drugo, zauvek će Ruse i Ukrajince učiniti smrtnim neprijateljima. Treće, biće na hiljade (desetine hiljada) mrtvih mladih, zdravih momaka na jednoj i na drugoj strani, što će svakako uticati na buduću demografsku situaciju u našim zemljama na samrti. Na bojnom polju, ako se to dogodi, ruske trupe će se suočiti ne samo sa ukrajinskim vojnim osobljem, među kojima će biti mnogo ruskih momaka, već i sa vojnim osobljem i opremom iz mnogih zemalja NATO-a, a zemlje članice alijanse će biti u obavezi da se objave rat protiv Rusije.
Predsednik Republike Turske R. Erdogan je jasno rekao na čijoj strani će se Turska boriti. I može se pretpostaviti da će dvema kopnenim armijama i floti Turske biti naređeno da „oslobode“ Krim i Sevastopolj i, eventualno, upadnu na Kavkaz.
Osim toga, Rusija će definitivno biti uvrštena u kategoriju zemalja koje ugrožavaju mir i međunarodnu bezbednost, biće podvrgnuta najtežim sankcijama, pretvoriće se u pariju svetske zajednice i verovatno će biti lišena statusa nezavisne države. .
I predsednik i vlada i Ministarstvo odbrane ne mogu da ne razumeju takve posledice, nisu toliko glupi.
Postavlja se pitanje: koji su pravi ciljevi izazivanja tenzija na ivici rata i mogućeg pokretanja neprijateljstava velikih razmera? A da će ih biti, govori brojnost i borbeni sastav grupacija trupa koje su formirane - ne manje od sto hiljada vojnika sa svake strane. Rusija, razotkrivajući istočne granice, prebacuje formacije na granice Ukrajine.
Po našem mišljenju, uviđajući da nije sposobno da izvede državu iz sistemske krize, što može dovesti do pobune naroda i promene vlasti u zemlji, rukovodstvo zemlje,uz podršku oligarhije, korumpiranih zvaničnika, omamljenih medija i snaga bezbednosti, odlučili su da aktiviraju političku liniju konačnog uništenja ruske državnosti i istrebljenja autohtonog stanovništva zemlje.
A rat je sredstvo koje će rešiti ovaj problem da bi se za neko vreme zadržala antinacionalna moć i od naroda sačuvalo oteto bogatstvo. Ne možemo predložiti nikakvo drugačije objašnjenje.
Od predsednika Ruske Federacije, mi oficiri Rusije, zahtevamo da se napusti zločinačka politika izazivanja rata u kome će se Ruska Federacija naći sama protiv udruženih snaga Zapada, da stvorI uslove za sprovođenje čl. . 3 Ustava Ruske Federacije i podnese ostavku.
Apelujemo na sva aktivna i penzionisana vojna lica i građane Rusije, sa preporukom da budu budni, organizovani, podrže zahteve Saveta Sveruskog oficirskog sabora, i aktivno se suprotstave propagandi i pokretanju rata i spreče unutrašnji građanski sukob sa upotrebom vojne sile.
Predsednik Sveruske oficirske skupštine general-pukovnik Ivašov L.G.
Napomene
* Leonid Grigorijevič Ivašov ( rus . Leonid Grigorьevič Ivašov ; rođen 31. avgusta 1943 ) je ruski vojni i javni funkcioner. Predsednik je Akademije za geopolitičke probleme i general-pukovnik u penziji.
Od 1996-2001 bio je načelnik Odeljenja za vojnu saradnju u Ministarstvu odbrane Ruske Federacije . Bio je zadužen za vojnu saradnju između članica Zajednice nezavisnih država .
General Ivašov je bio jedan od organizatora marša ruskih padobranaca na Prištinu 1999 .
Nakon penzionisanja 2001. Leonid Ivašov je opširno pisao o vojnim poslovima i geopolitici. Od 2004. do 2014. bio je predsednik Akademije za geopolitičke probleme. Posle godinu dana pauze ponovo je izabran za predsednika Akademije krajem marta 2015. [1] Navodno je bio uključen u Osnove geopolitike , knjigu Aleksandra Dugina . [2]
On je 5. decembra 2011. prijavio svoju nameru da učestvuje u predsedničkoj trci putem samoimenovanja. Ali Centralna izborna komisija je odbila njegovu nominaciju iz administrativnih razloga. [3]
U oktobru 2016. general Ivašov je na ruskom Prvom kanalu objasnio da je angažovanje Rusije u sirijskom sukobu ključno za sprečavanje izgradnje gasovoda Katar-Turska , što bi bilo katastrofalno za Gasprom , a zauzvrat i za budžet Ruske Federacije . [4] [5]
** radni prevod FBD