Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane IFIMES, analizirao je obaveštajno-bezbednosno delovanje u kontekstu izbijanja pandemije Coronavirusa, koju analizu je 29.marta 2020.  objavio pod originalnim naslovom ''Sigurnosno-obavještajno djelovanje za vrijeme pandemije Covid'19'', a iz koje izdvajamo neke delove  
 
 
                                 Covid-19 i bezbednosno-obaveštajna pitanja 
 
Globalna epidemija prouzrokovana coronavirusom, rezultirat će velikim promjenama u međunarodnim odnosima, pa čak i u unutrašnjopolitičkim odnosima u većini zemalja svijeta. Neki su analitičari počeli govoriti o zaostajanju i padu ekonomija brojnih zemalja i grupacija poput EU, OECD, OPEC itd. te o velikom usponu Kine i u manjoj mjeri nekih drugih država. 

Odjednom su politički događaji nestali iz medijskih naslova i udarnih vijesti, a političke analize postale su drugorazredne pred masovnim pojavljivanjem ljekara i medicinskih stručnjaka u štampanim i elektronskim  medijima. To je razumljivo ako  uzmemo u obzir podatak, da se do danas 1,5 milijarda ili jedna petina svjetskog stanovništva nalazi u samoizolaciji. Prvi put vidimo korjenite promjene u medijskoj industriji. 

Kraj štampanih medija i ''talk show'' od kuće

Sve se mijenja u vrijeme virusa Covid-19, čak i mediji, način izvještavanja i uređivanja. Voditelji više nemaju goste u studiju u svojim emisijama, nego aktivno učešće preko skypa. Gosti ne žele napustiti svoj dom ili grad, kako bi otišli u neki televizijski studio. Tako rade pojedini globalni programi poput „Clevver media", koji je rangiran na listi Top 10 na YouTube platformi, kojeg gleda više milijardi ljudi i prednjači od 2007.godine pred tradicionalnim medijima. „The Daily Show", kojeg uređuje Trevor Noah gledaju milioni širom svijeta, napustio je studio i svoj talk show vodi od kuće, to je neka vrsta rada kod kuće na svom kauču poznat kao Sofa talk shows.

Društvene mreže, blogovi uništili su štampane medije u zadnjoj deceniji, a za vrijeme Covid-19 mnogi štampani mediji prestali su sa izlaženjem i prešli na elektronske ili PDF formate. S obzirom na činjenicu da coronavirus može preživjeti 24 sata na papiru, ljudi potpuno izbjegavaju kupovinu štampe. Isto tako u vrijeme (samo)izolacija i policijskog sata  nemoguće je opskrbiti prodajna mjesta štampom u fizičkom obliku.

Bez obzira na prevladavajuće mišljenje u ovoj fazi, ne treba prejudicirati i dramatizirati stanja, te ne treba donositi finalne zaključke, ali historija medija u zadnjoj deceniji pokazuje velike promjene i prelazak na elektronske medije, te društvene mreže poput FacebookaTwitteraInstagrama  ...itd.

Postcoronska faza doneće promene na medijskom polju
 
Pojedini mediji potpuno su se počeli baviti obavještajnim pitanjima u jeku virusne krize. Njihovi analitičari više se ne bave klasičnim reportažama  i analizama stanja na političkom, društvenom i ekonomskom planu. Jedan dio medija bavi se medijsko-propagandnim ratom protiv određenih pojedinaca/organizacija/država, stavljanjem u opticaj dezinformacije u vezi coronavirusom tako stvarajući opštu paniku među građanima te zemlje. Tako da te analize nemaju mnogo veze sa epidemijom i medicinom, nego se radi o tipičnoj vrsti obavještajnog rada i rata.

Ali ono što je nekima bilo začuđujuće je pojava selektivnih informacija u medijima, što je ukazivalo na to, da su obavještajne službe prešle liniju krize globalne epidemije. U javnosti postoji percepcija velikih razlika i neskladnosti između obavještajnih aktivnosti sa medicinskom strukom te epidemiologijom te se tako postavlja pitanje o tome šta je interes obavještajnih službi u vrijeme globalne epidemije? Kako koristiti informacije dobivene o epidemijama u političkom spektru i međunarodnim odnosima?

Promene u obaveštajnom delovanju
 
Mogućnost promijenjenog obavještajnog djelovanja za vrijeme epidemije, koja je zahvatila svijet je očekivana, jer se obavještajne službe bave prikupljanjem, klasifikacijom i analiziranjem podataka, koji se odnose na druge (subjekte) na sigurnosnom, vojnom, političkom, naučnom, ekonomskom i drugim poljima. Informacije dobivene o tim aspektima mogu biti korištene za određivanje smjernica vanjske, sigurnosne, obrambene, ekonomske, razvojne i drugih politika, koja su važne za nacionalnu sigurnost svake države. 

U normalnim okolnostima sigurnosno-obavještajne službe mogu pokrenuti operacije praćenja epidemija ili nekih zaraznih bolesti u regiji i u širem međunarodnom prostoru, s ciljem pružanja potrebne zaštite svojim građanima/državama, a zatim praćenje utjecaja na države, koje je zahvatila epidemija na političkoj, ekonomskoj i sigurnosnoj razini, kao i na razini dostupnih resursa, kako bi se spriječila odnosno otklonila prijetnja zdravlju.

Obavještajne službe obavljaju tu aktivnost prema instrukcijama politike i usmjerene su na otkrivanje visine ekonomske štete koja je pogodila tu zemlju. Analiziraju se  posljedice epidemije na ekonomiju, budžet, standard građana, pozicioniranje u regionalnim i međunarodnim odnosima te procjene nivoa uspjeha ili neuspjeha u borbi protiv te epidemije. Kako se epidemija odražava na političku moć države ili na broj ljudi koji su izgubili živote ili imaju posljedice zbog epidemije, kako bi analizirali  projekcije budućeg demografskog razvoja u toj zemlji. Sve ove informacije dobivene su od obavještajnog aparata iz kojeg se formira široka baza podataka i činjenica na osnovu čega političari formuliraju strategiju različitih odnosa prema drugim zemljama pogođenim epidemijom. Te informacije mogu biti (zlo)upotrijebljene, također, za različite oblike pritisaka, kao što su politički, ekonomski, ali i vojni pritisci na pojedinu zemlju.  

Prikrivanje informacija od strane država

Suočavajući se sa obavještajnim aktivnostima, te njihovom važnošću za nacionalnu sigurnost, pojedine države su dobro pripremljene za ove aktivnosti, pa nastoje uspostaviti blokadu informacija u pokušaju zataškavanja epidemije, u nadi da će zaustaviti ili ograničiti njeno širenje. U slučaju da epidemija izmakne kontroli, država primjenjuje metode smanjenja broja zaraženih i umrlih u službenim izjavama/evidencijama.

Najistaknutiji primjeri takvog postupanja je odnos iranskih vlasti na početku širenja aktualne epidemije. Vlasti su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) dostavljale podatke o epidemiji, koji su predstavljali samo 20% od stvarnog broja zaraženih i smrtnih žrtava.

Zbog činjenice prikrivanja podataka, iranske vlasti su zbog vojnog i političkog  konflikta sa Washingtonom željele prikriti stvarne brojke zaraženih kao državnu tajnu, kako ne bi pružile dodatnu priliku svom neprijatelju, da iskoristi posljedice epidemije protiv njih na način da se iranski narod pozove na pobunu protiv vlasti, zbog nesposobnosti da se suoči sa epidemijom. Drugi razlog je, da iranske vlasti ne žele tražiti pomoć međunarodne zajednice iz straha, da bi na taj način američke ili zapadne obavještajne službe dobile priliku za infiltraciju i ulazak u državu u svojstvu  zdravstvenih i humanitarnih djelatnika/organizacija, što ugrožava njihovu nacionalnu sigurnost.

Isti scenarij dogodio se u Kini 2002. godine, kada se u ovoj zemlji pojavio virus SARS sindrom Severe acute respiratory syndrome, koji je zahvatio grad Foshan u novembru 2002.godine. To  je bila prva globalna epidemija u trećem mileniju. Vlasti u Pekingu prikrivale su istinu i držale su podatke o epidemiji u velikoj  tajnosti. Međutim njemačka obavještajna služba (BND) imala je tajne izvore informacija unutar Kine, pa je razvila plan za nadzor epidemije špijuniranjem važnih telefonskih komunikacija te mogućnosti provjere, da li su informacije dobivene iz više izvora unutar Kine međusobno podudarne. Bio je to veliki uspjeh njemačke obavještajne službe, koja je razvila važnu bazu podataka o epidemiji i njezinoj prirodi, kao i o visini ljudskih i ekonomskih gubitaka, koje je pretrpjela Kina te razotkrila strategiju Kine za zataškavanje epidemije. Istovremeno ti podaci bili su važni pri uspostavljanju efikasnih mjera u borbi  protiv epidemije, da bi se usporio/spriječio njen dolazak u Njemačku.

Možda su takve obavještajne aktivnosti i rano alarmiranje te pripreme za dolazak coronavirusa bile presudne, da je Njemačka na četvrtom mjestu u svijetu po broju inficiranih prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, a broj smrtnih slučajeva u usporedbi sa drugim evropskim zemljama je još uvijek relativno nizak.

Pažnja obaveštajnih agencija usmerena prema Kini i Iranu
 
Danas su vodeće obavještajne agencije užurbano usmjerile svoje ljudske i tehnološke resurse, kako bi razotkrile šta se događa u Kini za vrijeme trenutne epidemije. CIA je počela tražiti stvarne podatke o epidemiji u ovoj zemlji, kao i načine na koje se ova zemlja suočila sa njom i kako je ograničila njezino širenje, do te mjere da su američki sateliti bili usmjereni za praćenje događaja na terenu.

Kako bi prikupili informacije o novom coronavirusu, eksperti su ukazali na to, da američke obavještajne službe imaju na raspolaganju izdvojena velika sredstava za pridobivanje informacija. To znači, da traženje i pretraživanje relevantnih informacija nije ograničeno samo na praćenje službenih izvještaja, medija ili društvenih mreža, nego se koriste sva ostala raspoloživa obavještajna sredstva poput satelita, agenata i doušnika, kao i komunikacijski nadzor. Agenti se drže profesionalne tajnosti i nema sumnje, da će Sjedinjene Američke Države sve više koristiti svoje obavještajne agencije, posebno u Kini i Iranu, u vezi s utjecajem Covid-19 na njih.

Interesantno je, da ove akcije nikako nisu u nadležnosti CIA-e. Sjedinjene Američke Države jedna su od rijetkih zemalja, koja ima medicinsko-zdravstveno-obavještajnu službu, koja je poznata kao Nacionalni centar za medicinsku obavještajnu djelatnost - National Center for Medical Intelligence (NCMI), a koja je pod nadležnošću obrambene obavještajne agencije (DIA).

Glavna svrha te obavještajne operacije nije očuvanje ljudskih života, već procjena obima štete, koja je zadesila kinesku ekonomiju, a koja prijeti ekonomiji zapadnih zemalja. Sažetak o metodama liječenja, koje koristi Kina daje važnu informacijsku bazu o znanstvenom stanju u medicinskoj struci i farmaceutskoj industriji i do kojeg nivoa je ova država stigla. Obavještajne službe će pokušati, da ukradu kemijske formule cjepiva i terapija prije nego što se registriraju, ili da privlače farmaceutske kompanije uključene u proizvodnju novih lijekova, da se presele iz matične u njihovu zemlju, u zamjenu za ogromne financijske iznose, kako bi sa tim lijekovima monopolizirale i trgovale sa njima koristeći ih u  ekonomske i političke svrhe.

Tako smo bili svjedoci prepirke, koja se dogodila između Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, kada su SAD pokušala privući njemačku kompaniju CureVac sa naprednim istraživanjima na polju izrade cjepiva protiv coronavirusa, da se preseli u SAD gdje imaju odjel u Bostonu i da proizvede cjepivo isključivo za njih. Poslali su poziv direktoru Danielu Menichellu, da posjeti SAD i da se sastane sa potpredsjednikom SAD Mike Penceom u Bijeloj kući, a zatim bi na njega izvršili dodatni pritisak. Upravni odbor kompanije je zbog toga odmah razriješio Daniela Menichella sa položaja čelnog čovjek kompanije.

Špijunske operacije i obavještajne službe ne mogu izliječiti coronavirus ili zaustaviti njegovo širenje, ali onima koji donose političke odluke mogu pružiti detaljnije informacije/podatke, koje olakšavaju donošenje odluka u pravo vrijeme,  kako se  ne bi ponovio italijanski primjer sa coronavirusom. Sa ozbiljno planiranim koracima, država izbjegava ili umanjuje kolaps u zdravstvenom sistemu i anksioznost unutar stanovništva te donosi procjene i utvrđuje političke i ekonomske posljedice. To se također odnosi na dezinformacijske kampanje i oštro uzajamno optuživanje za globalnu epidemiju kao što se sada događa između SAD i Kine.

Obavještajne službe za vrijeme krize sa coronavirusom rade standardni posao tj. pridobivanje informacija do kojih drugi nemaju dostupa. To se posebno odnosi na zemlje poput Kine ili Irana, u čije službene podatke/evidencije se ne vjeruje.

Zatvaranje granica, policijski sat i karantene, koje su sada na snazi u Evropi i Americi uzrokuju zatvaranje dobro uspostavljenih službenih kanala razmjene informacija/podataka i komunikacija. U ovakvim okolnostima dobro mogu funkcionirati samo obavještajne službe.

Svjedoci smo proteklih dana kolapsa globalnih financijskih tržišta, pada cijena nafte kao posljedice naftnog rata između Saudijske Arabije i Rusije i nefunkcionalnosti birokratskog sistema Evropske unije, u mjeri u kojoj svaka država sama „liječi svoje rane" bez solidarnosti unutar EU. Sve su to ozbiljne prijetnje, koje su se pojavile zbog epidemije, tako da se obavještajne službe vrlo aktivno bave epidemijom, koja je  postala velika prijetnja nacionalnoj sigurnosti većine država svijeta ali i čovječanstva.

Analitičari upozoravaju na promjene u mnogim sferama naglašavajući utjecaj pandemije Covid-19 na pad nivoa prihoda crkava i vjerskih zajednica, kojima će prema sadašnjim procjenama prihodi pasti na 15-20% dosadašnjih prihoda što će ozbiljno ugroziti djelovanje crkava i vjerskih zajednica što u krajnjoj fazi može potaknuti razvoj ekumenizma, jer će morati zajednički tražiti rješenja za svoje  egzistencijalne probleme.