POSEBAN TRETMAN: 
SRPSKA PLATONOVA PEĆINA
26. novembra 2025.                                                                                                                                   

Piše Milan Jovanović, predsednik FBD 

Nedavno je Sharon Kyle, nekadašnja predsednica čuvene Američke unije za gradjanske slobode, predsednica renomiranog i uticajnog kallifornijskog Pravnog fakulteta Guild i osnivačica portala za kritiku društva La progressive, podsetila  Amerikance na priču o Platonovoj pećini.
One koji su je zaboravili ili nisu ni čuli za ovu Platonovu sjajnu političku alegoriju podsetila je kako je drevni grčki filozof svoje sugrađane upozoravao na življenje u okvirima  „konstruisanih stvarnosti“ - društvenih, političkih i kulturnih, zarobljeni senkama intriga, tradicije, mitova, pretpostavki, propagande -  zbog čega često i 
ne vide stvari kakve one zaista jesu.
Kyle ispisuje sažetak Platonove pećine, 
poziv filosofa da zamislimo grupu ljudi koji su od rođenja zarobljeni i prikovani u mračnoj pećini . Noge i vratovi su im fiksirani tako da ne mogu da se okrenu. Sve što vide je zid ispred sebe. Iza njih je vatra, a između vatre i njih prolaz kojim  se pronose najrazličitiji predmeti, svakodnevne stvari koje bacaju senke na zid.
Budući da zatvorenici nikada nisu videli ništa drugo osim zida, oni veruju da su te senke sama stvarnost. Senke ptica, životinja ili ljudi koje oni vide na zidu za njih nisu iluzije - one su cela istina.
No, jednog dana,  jedan zatvorenik dospe napolje. U početku je zbunjen, ljut i dezorijentisanOd svetlosti i vatre ga bole oči, pravi predmeti uopšte mu ne liče na senke za koje mislio da ih razume i on se opire verovanju u novu stvarnost pred njim.
Napolju je zaslepljujuće svetlo istine, sunce je toliko jako da jedva vidi. Ali oči mu se polako privikavaju i po prvi put on vidi ne senke već vidi pravo drveće, prave životinje, prave ljude i pravo svetlo

Shvata da je sve u šta je nekada verovao lažno i da je čitav njegov pogled na svet bio izgrađen na iluzijama.
Rešen da pomogne ostalima (što je Platonov moralni imperativ) vraća se u pećinu. Ali sad kad su mu se oči prilagodile jarkom svetu napolju, on u mraku više ne može jasno da vidi senke.

Ostali zatvorenici ga ismevaju. Govore mu kako mu je putovanje napolje  uništilo vid i tvrdokorno insistiraju da su senke  jedina istina, a on taj koji je zbunjen.Kada on počne da ih nagovara da napuste pećinu, oni prema njemu postaju neprijateljski nasgtrojeni. Platon kaže - spremni ubiti svakog ko pokuša da ih oslobodi.

Šta je poenta Platonove pećine?

Kyle kaže metafora za ljudsko stanje: Senke su iluzije kojima nas društvo hrani - lažne naracije, pristrasno obrazovanje, propaganda, utešiteljski mitovi, a izlazak  iz pećine bolan proces sticanja pravog znanja. Sunce predstavlja istinuNeprijateljski nastrojeni zatvorenici predstavljaju otpor društva prema neugodnim istinama.
Autori i promoteri senki su ljudi na vlasti koji manipulišu uverenjima ljudi radi vlastite koristi.
Platonovo upozorenje je jednostavno:
Većina ljudi rađe se drži iluzija napadajući one koji govore istinu.
Oni koji iznose istinu postaju subverzivni elementi koji podrivaju pećinu.

A pećina?
Mi ne živimo u Platonovoj pećini. Kyle veli kako  Svaki narod gradi svoju pećinu ciglu po ciglu i još dodaje kako Platon nije predvideo razmere mašinerija i manipulacija koje će stvarati iluzije u kojima živimo.
Zato je danas razbijanje iluzija i sila koje nas sputavaju da udjemo u svet stvarnih istina i da ih vidomo još teže i još opasnije.
Kyle piše kako bi Amerikanci koji bi da izbegnu iz svoje pećine trebalo da traže istinu o svemu što muči današnju Ameriku. Ona tako ističe  važnost razobličavanja starog i novog rasizma, opasnost normalimazacije puzajućeg autoritarizma, ideja fašizma i organizovanog dezinformisanja itd.

I zidovi ovdašnje pećine impresioniraju bogatstvom brojnih iluzija, obiluju već dugo znanim senkama iluzija iz kosovskog ciklusa 
i srpskog sveta. 
Ipak, na 
zidovima srpske pećine trenutno dominira slika Naftne industrije Srbije čiji je stvarni gospodar u Kremlju.
To je poslednja, najnovija prilika koja se Srbiji ukazuje – da izađe iz svoje pećine i da se sagleda stvarna slika Rusije na svetlu dana, stvarni odnos Rusije prema Srbiji.
Za taj raskid sa iluzijama o Rusiji kojima su  ljudi u Srbiji toliko dugo bili izloženi je potrebna i kolektivna hrabrost naroda i individualna hrabrost, odlučnost i poštenje političara.
Ili će se nastaviti sa zaštitom iluzija i zidova pećine.  

 

 

Molimo vas da razmislite o vašoj podršci
Forumu za bezbednost i demokratiju.
Možete nas podržati na sledeće načine

 DONIRAJTE ODMAH