Parlament Crne Gore izglasao ulazak u NATO 

Izlaganje Predsednika Vlade Crne Gore Duška Markovića
na sednici Skupštine crne Gore 28. aprila 2017. na Cetinu  
O potvrdjivanju Severnoatlanskog ugovora sa Protokolom uz Severnoatlanski ugovor o pristupanju Grčke i Turske 

 

                                    

Uvaženi poslanici,
Cijenjeni predstavnici diplomatskog kora,
Članovi Vlade Crne Gore,
Građani i građanke, dame i gospodo

Ova Skupština Crne Gore, ovi poslanici koje su građani izabrali u oktobru prošle godine – danas imaju istorijsku privilegiju da donese odluku koja će se pamtiti dok bude Crne Gore i Crnogoraca; dok bude Crne Gore i svih ostalih naroda koji u njoj žive.

Pripala mi je izuzetna čast da danas, na prijestonom Cetinju koje je vjekovima simbol crnogorske slobode, časti i vrijednosti koje naša zemlja baštini, Skupštini Crne Gore predložim Zakon o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora sa Protokolom uz Sjevernoatlantski ugovor o pristupanju Grčke i Turske. Sva istorija, tradicija i duhovno biće naše zemlje nam govore da se ovakva odluka nigdje, osim na Cetinju, nije ni mogla donijeti.

Podsjetiću da je i do sada Skupština Crne Gore, usvajajući u dva navrata rezolucije podrške učlanjenju naše države u Alijansu, već dala značajan doprinos našem brzom i efikasnom napretku u procesu NATO integracije.

Današnji dan upisujemo u najsvjetliju stranicu istorije Crne Gore;

rame uz rame sa 1. julom 1878. godine kada se na Berlinskom kongresu raspravljalo o međunarodnoj potvrdi nezavisnosti Crne Gore kao 27. države tog vremena;

sa 13. julom 1941. godine kada se Crna Gora svrstala u veliku antifašističku koaliciju koja je odbranila svjetsku civilizaciju;

sa 21. majem 2006. godine kada je narod Crne Gore odlučio da obnovi državnost svoje otadžbine, otetu teškom nepravdom i prevarom gotovo cio vijek ranije…

Danas sve te, i mnoge druge svijetle datume iz naše istorije, objedinjujemo u odluci o pristupanju Crne Gore Sjevernoatlantskoj alijansi – društvu 28 država koje predstavljaju vodeću snagu i vrijednost modernog svijeta.

Koliko juče – to je izgledalo nedostižno!

Najmanja i najzaostalija republika bivše Jugoslavije; opustošena odjecima krvavih balkanskih ratova devedesetih godina prošlog vijeka; nevoljno uvučena u suludi rat Srbije sa NATO snagama oko Kosova – Crna Gora imala je sve šanse da ostane na začelju istorije u balkanskim stranputicama.

Desilo se upravo suprotno!

Kada smo 2006. obnovili punu državnu samostalnost, jasno smo rekli da to činimo, između ostalog, i da bismo mogli da realizujemo dva spoljnopolitička prioriteta, čime ćemo najcjelishodnije zaštititi ključne nacionalne, ekonomske i bezbjednosne interese: članstvo u NATO i Evropskoj uniji.

Poštovani poslanici,

Podsjetiću da su zvanični odnosi Crne Gore i NATO-a počeli 29. novembra 2006. godine, svega šest mjeseci nakon referenduma o nezavisnosti. Tog dana Crna Gora je dobila poziv za članstvo u Partnerstvu za mir. Podsjetići i da je taj prvi veliki korak uradila Vlada na čijem je čelu bio pokojni Željko Šturanović. Nakon vidljivo ostvarenog napretka, tri godine kasnije, u decembru 2009. dobili smo poziv za Akcioni plan za članstvo (odnosno MAP), čime smo ušli u novu fazu odnosa sa Alijansom. Godine koje su slijedile iskoristili smo za jačanje dinamike reformi u sektoru odbrane i bezbjednosti, vladavini prava i jačanju podrške javnog mnijenja, što je sve rezultiralo pozitivnim ishodom Ministarskog sastanka NATO-a 2. decembra 2015. kada je Crnoj Gori upućen poziv za članstvo u Alijansi. Taj istorijski korak, podsjetiću, učinila je Vlada kojom je rukovodio lider obnove naše nezavisnosti Milo Đukanović.

U prethodnih 16 mjeseci okončane su sve složene procedure u 27 država članica NATO-a, preostalo je da samo još u španskom Senatu, a to će se desiti u narednih desetak dana, bude potvrđen Protokol o ratifikaciji.

Cilj donošenja ovog Zakona u našem Parlamentu je obezbjeđivanje posljednjeg uslova za punopravno članstvo Crne Gore. Nakon stupanja na snagu ovog Zakona, i nakon poziva generalnog sekretara Stoltenberga – dostavićemo svoj instrument potvrđivanja Sjevernoatlantskog ugovora Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja je depozitar Ugovora.

To će biti i zvaničan datum stupanja Crne Gore u članstvo NATO-a.

Uz zahvalnost svim državama Alijanse, kao i generalnom sekretaru i njegovom timu na podršci koju smo imali, na brzoj i efikasnoj ratifikaciji Protokola, želim da jasno saopštim:

Nije Crna Gora članstvom u društvu 28 vodećih zemalja svijeta dobila nešto što nije zaslužila; nešto što joj ne pripada.

Vanredno je bio važan, u tom pravcu, naporan, predan i odlučan rad ove generacije političara, posebno u posljednjih desetak godina. Ali, u širem kontekstu, istorijski posmatrano, za naše mjesto u društvu najrazvijenijih zaslužne su i sve one prethodne generacije naših ljudi: boraca i ratnika, državnika i stvaralaca svih profila. Sve one generacije, makar u prethodna dva vijeka – da ne idem dalje, koje su uvijek bile na pravoj strani istorije; koje su podnijele strašne žrtve u odbrani civilizacijskih tekovina u dva svjetska rata u prošlom vijeku; i koje su ostale uskraćene od velikih sila za pravedno vrednovanje te žrtve…

Danas, našim ulaskom u društvo povlašćenih, i ti računi stižu na pravednu naplatu.

Zato je ovo prilika da se poklonimo sjenima svih crnogorskih heroja koji su ugradili sebe u temelje naše države, njenog opstanka i prosperiteta!

Uvaženi poslanici,

Članstvo Crne Gore u NATO-u je dugoročna garancija suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, bezbjednosti građana i preduslov za stabilan ekonomski napredak kojim se otvaraju i vrata članstva u EU. Vjerujemo da je to nacionalni interes i odgovor na pitanje kakav strateški pravac zemlja treba da zauzme da bi generacije koje dolaze živjele bolje.

Nije dakle riječ o BITI ili NE BITI za našu zemlju.

Riječ je o tome: kakvu budućnost biramo za nas i generacije koje dolaze?

Riječ je, dakle, o tome da vjerujemo da je UPRAVO OVO najbolji način za Crnu Goru i za sve njene građane.

Svjestan sam da su mnogobrojne koristi koje će Crna Gora imati od članstva u NATO-u mnogo puta pomenute i obrazlagane. Ipak, o njihovom suštinskom značaju nikad nije suvišno govoriti. Evro-atlantske i evropske integracije predstavljaju stubove na kojima počiva današnja Evropa. NATO i Evropska unija su bili i ostali garanti stabilnosti, sigurnosti i saradnje među evropskim nacijama, kao i glavna osnova za mir, ekonomski i društveni prosperitet koji je Evropa ostvarila od Drugog svjetskog rata do danas. Član 5 Sjevernoatlantskog ugovora jasno određuje da ugrožavanje bezbjednosti jedne članice ugrožava bezbjednosti svih. NATO je stoga sistem kolektivne bezbjednosti koji, kroz konsenzualno donošenje odluka, omogućava svim članicama da zadrže nacionalne osobenosti i njeguju različitosti, istovremeno štiteći zajedničke vrijednosti. To je organizacija u kojoj i veliki i mali članovi osjećaju da su im strateški nacionalni interesi zaštićeni.

Članstvo Crne Gore u NATO-u će biti dugoročna garancija našeg suvereniteta i teritorijalnog integriteta, bezbjednosti naše države i njenih građana. Članstvo predstavlja i ogroman podsticaj za dalji razvoj države, vjetar u leđa sprovođenju reformi na putu ka EU i polaznu osnovu za jačanje trajne i održive stabilnosti naše zemlje, privrede i društva. Stabilan politički i društveni sistem omogućava povoljan ambijent za poslovanje i ubrzanje ekonomskog razvoja i garantuje privlačenje stranih investicija.

Članstvo u NATO-u utiče i na međunarodni politički položaj Crne Gore – naša zemlja postaje saveznica najrazvijenijih država svijeta i ravnopravan partner u donošenju važnih odluka koje se odnose ne samo na njenu, već i na regionalnu i globalnu bezbjednost. Za malu državu kao što je Crna Gora, biti članica društva najvećih svjetskih demokratija i najrazvijenih ekonomija, najbolji je način za promociju sopstvenih interesa u regionalnim i globalnim pitanjima.

Učešće u strukturama NATO-a će značajno ojačati i kapacitete našeg odbrambenog i bezbjednosnog sistema. Pripadnici crnogorske vojske su već, kroz učešće u misijama NATO-a, EU i UN, stekli ugled pouzdanih, profesionalnih i spremnih snaga, stojeći rame uz rame sa članicama i partnerima NATO-a. Crna Gora će nastaviti jačanje svojih odbrambenih i bezbjednosnih kapaciteta, rukovodeći se standardima NATO-a.

NATO nije samo zajednica bezbjednosti, već i zajednica vrijednosti. I to onih koje je Crna Gora kontinuirano baštinila i štitila – mira, stabilnosti, demokratije, ljudskih prava, vladavine prava i ekonomskog razvoja i prosperiteta. Te vrijednosti su i kodifikovane – upravo u početnim članovima Sjevernoatlantskog ugovora o kojem crnogorski Parlament danas glasa. Zato je za našu zemlju priključenje Alijansi prirodan slijed događaja, civilizacijsko i iskonsko opredjeljenje koje nema alternativu.

Zajedno sa integracijom u EU, ono predstavlja završnu dionicu na našem putu u porodicu moderne demokratske Evrope. Čvrsto sam ubijeđen da se ta dva procesa ne mogu odvajati. Istorija i iskustvo naših bližih i daljih susjeda nas tome uče – sve zemlje istočne i jugoistočne Evrope koje su danas dio evropske prvo su postale članice evroatlantske porodice. Članstvo u NATO-u znači i dugoročno ispunjavanje kriterijuma koji su ključni za dinamiku evropske integracije – posebno u kontekstu jačanja vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Crna Gora u NATO-u predstavlja zamajac u procesu učlanjenja naše zemlje u EU.

Poštovani poslanici,

Duboko smo svjesni da ulazak u NATO znači i veliku odgovornost. Ne postajemo članica Alijanse samo da bismo bili korisnik kolektivne bezbjednosti, već i njen kreator. Uvjeren sam da će naše članstvo u NATO imati snažan pozitivan efekat na Zapadni Balkan, povoljno utičući na stabilizaciju prilika u regionu. Crna Gora je prepoznata kao zemlja koja promoviše regionalno povezivanje, saradnju i dobrosusjedske odnose – o tome najbolje govori činjenica da je članstvo Crne Gore u NATO-u široko podržano u susjednim zemljama. Ono je snažno ohrabrenje svim regionalnim aspirantima da se reforme isplate, da politika „otvorenih vrata“ NATO-a, zapisana u Članu 10 Sjevernoatlantskog ugovora, ostaje validna i snažno prisutna, te da države koje ispune potrebne kriterijume mogu računati na članstvo.

Evro-atlantski i evropski integracioni procesi su ključ za trajnu transformaciju našeg regiona iz „balkanskog bureta baruta“ u dio demokratske Evrope i oazu mira, stabilnosti i ekonomskog prosperiteta. Stoga će Crna Gora, kao nova članica Alijanse, snažno podržavati integracione napore zemalja Zapadnog Balkana – upravo imajući u vidu činjenicu da je NATO zajednica konsenzusa u kojoj se ravnopravno, bez obzira na veličinu i položaj u međunarodnim odnosima, čuje glas svih. Kao zemlja koja je prošla kroz otvorena vrata NATO, držaćemo ta vrata i dalje otvorenim za sve one koje ispune uslove i žele da postanu članica.

Na samom kraju, želim da uputim poruku i onim građanima Crne Gore koji iskreno vjeruju da su druge opcije, umjesto članstva u NATO, bile bolje za našu državu. Dakle, ne političkim manipulatorima koji veoma svjesno zloupotrebljavaju takva opredjeljenja jednog broja naših sugrađana, prijatelja, komšija; i to zarad sebičnog političkog profita ili tuđih interesa.

Poštovani građani Crne Gore,

Protivnici našeg članstva u NATO-u,

Nemam iluziju da ću sa ovih nekoliko rečenica promijeniti vaš stav. Nije mi to ni namjera.

Osjećam, međutim, obavezu da kao predsjednik Vlade koja predlaže ovaj zakon, a čije će se posljedice odnositi jednako na sve građane Crne Gore, saopštim sljedeće:

Članstvom u NATO Crna Gora obezbjeđuje za svakog našeg građanina novu, veliku i jednaku šansu da svoj život učini sigurnijim i kvalitetnijim. Te benefite osjetićemo SVI - veoma brzo i veoma vidljivo, bez obzira na naše političko ili bilo koje drugo opredjeljenje.

U ime prosperitetnije Crne Gore, pozivam vas da krajnje racionalno, bez suvišnih emocija, okrenuti prema budućnosti, odgovorno prema sebi i prije svega prema svojoj djeci – uvažite argumentaciju za današnju odluku Skupštine.

Uvaženi poslanici,

Ovo je trenutak u kojem, sa osjećanjem duboke tuge i žaljenja, podsjećam i na tragičan događaj od prije 18 godina, kada je u Murini poginulo šestoro naših ljudi tokom NATO bombardovanja. Sa pijetetom izgovaram danas nijihova imena: Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Manojlo Komatina, Milka Kočanović.

Nećemo zaboraviti te nevine žrtve!

Nećemo takođe zaboraviti ni da je Crna Gora tada, mimo svoje volje, bila uvučena u tragičan sukob Srbije sa NATO snagama, niti da je samo zahvaljujući vanrednim diplomatskim naporima tadašnjeg rukovodstva naša država izbjegla nesagledive posljedice.

Upravo da nam se to više nikada ne bi dogodilo; da bismo o sudbini svoje države i svog naroda mogli sami da odlučujemo – obnovili smo nezavisnost i pridružili se najmoćnijim silama današnjice!

Pozivam prisutne poslanike da donesu istorijsku odluku i podrže Predlog Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, sa Protokolom uz Sjevernoatlantski ugovor o pristupanju Grčke i Turske.

Neka je vječna Crna Gora!