Kako NATO BiH spasava

Odnos prema Akcionom planu za članstvo u NATO (MAP) je ključan za sutrašnjicu Bosne i Hercegovine i kao države i kao prostora i tačka spajanja ili razdvajanja, granična linija -  napisao je  ZIJA DIZDAREVIĆ u svom komentaru koji je objavljen na portalu Radija Sarajeva 19.aprila 2019. pod originalnim naslvom MAP jeste granično pitanje


Zija Dizdarević
 


Odnos prema Akcionom planu za članstvo u NATO (MAP) je ključan za sutrašnjicu Bosne i Hercegovine i kao države i kao prostora. To je granično pitanje kada je riječ o odnosu snaga unutar zemlje, korelaciji sa susjednim državama i o geopolitičkom pozicioniranju BiH. 

Prvo – Na ovoj sudbinskoj temi mora se zaustaviti Dodikovo nasilje nad institucijama vlasti i iživljavanje nad ustavno nemoćnom bh. državom.
Slanje godišnjeg plana kao uslova za aktivaciju MAP-u sadrži i poruku Rusiji da je ovdašnja moralna javnost zgrožena što Kremlj podržava reafirmaciju agresije na Bosnu i Hercegovinu i najteže zločine učinjene u njoj, sve do genocida, koji i Moskva negira. 
 


Drugo – 
Aktivacija plana za članstvo u NATO je i jasno ukazivanje Srbiji i Hrvatskoj da Bosanci i Hercegovci neće biti nanovo žrtvovani zarad pansrpskog i svehrvatskog velikodržavlja.
Ta odluka značila bi i negaciju špekulacija o namjerama za bošnjački majoritet u BiH (bar u fildžan-državi), poduprt mladomuslimanskim panislamizmom, tolerisanjem radikalizma na toj osnovi i turkofilijskom nostalgijom. 


Treće  – 
 Odlučnošću da se nastavi na putu ka NATO-u treba oboriti tezu da je za BiH važno članstvo u Evropskoj uniji ali ne i u Sjevernoatlantskom paktu.
Voljeli mi to ili ne, u datim unutarnjim, regionalnim, kontinentalnim i planetarnim oklonostima samo ubrzane i udružene evroatlantske integracije mogu spriječiti nove sukobe na ovim prostorima i, napokon, otvoriti razvojnu perspektivu građanima ove napaćene i sluđene zemlje. 

Korak naprijed ka NATO-u je i korak naprijed ka EU i obratno. Čvršća veza s obje asocijacije nesumnjivo vodi ka stabilnosti i boljoj atmosferi za strano investiranje. 


Četvrto  – 
Pristajanje na uspostavu Vijeća ministara BiH bez aktivacije MAP-a slalo bi poruku da su bh. država (i unutar toga političke vođe bošnjačkog naroda) sve nesolidniji partner u izvršavanju međunarodno preuzetnih obaveza, stvorenih samim ulaskom u integracijski proces sa EU i NATO.
To bi značilo i kršenje ustavnih i zakonskih normi i dogovorenog na najvišem državnom nivou. 

Time bi bilo poručeno Moskvi da izvoli još slobodnije i bezobzirnije raditi na ostvarivanju svojih, po BiH destruktivnih, interesa. Pristanak SDA na to, značio bi da BiH hoće da stavi u službu sve bliskije saradnje Turske i Rusije. 

Peto – Osnivač Demokratske fronte Željko Komšić u razgovoru za ovaj portal poručuje: «Nećemo popustiti ni Dodiku ni Čoviću, sve dok u sjedište NATO-a ne ode prvi godišnji Akcioni program u okviru MAP-a».
Dakle, odluka je na SDA, koja i ima najbrojniju poziciju u bh. parlamentu i deklarisala se kao pregovarački lider spram SNSD-HDZ i pratećih im stranaka.     

Šesto  – Nije dobro što iz međunarodnih misija u BiH samo insistiraju na uspostavi vlasti bez obzira na kojim osnovama.
Predstavnici Evropske unije, NATO-a, ambasadori ključnih zemalja (SAD, Francuska, Njemačka...) ili šute ili šalju bezazlene poruke. Niko od njih, a ni iz njihovih središta ne reaguje odlučno, sljedstveno odgovornosti garanta Mirovnog sporazuma.

Šutke prolazi otvoreno atakiranje na međunarodni ugovor, sve agresivnije reaktiviranje (pred)ratnih koncepata zatiranja Bosne i Hercegovine – miloševićevsko-karadžićevska «Republika Srpska» i tuđmanovsko-bobanovska «Hrvatska Republika Herceg-Bosna». 

Prema tome, odnos prema aktivaciji MAP-a je i test kojim se provjerava koliko su SAD, EU i NATO spremni da stanu uz bh. državu u ovom sve kritičnijem vremenu. Ovakva BiH je i njihovo djelo.    

Sedmo  – Kako god završila priča o uspostavi Vijeća ministara, nužna je promjena u ponašanju političkih subjekata bh. zakletve spram stvarnosti i budućnosti države.
Godinama ponavljam, kao papagaj, da je temeljni problem što ne postoji bosanskohercegovačka politika, koja bi se razmjerama i ubjedljivošću nametnula kao ključni faktor u državi i u međunarodnoj komunikaciji.
Odgovornost za to je na svim uticajnim strankama bh. orijentacije, bilo da su u vlasti ili opoziciji. Odnos prema MAP-u je tačka spajanja ili razdvajanja – granično pitanje.  

 

 



# Preuzeti tekstovi nisu nužno i stavovi FBD