Ponuda ruske političke mode
za
crnogorsku jesen-zimu 2017/2018
Napisao ŽELJKO VUMIROVIĆ na crnogorskom portalu ANALITIKA 13.decembra 2017. pod originalnim naslovom >Po izboru kreatora Sergeja Železnjaka, a biće malo i od Rodine…<
Sergej Železnjak, bivši potpredsjednik ruske Dume i bivši šef odbora Dume za informativnu politiku, iako poodavno devalviran u rođenoj zemlji, sada kao obični deputat ne prestaje da distribuira uputstva za upotrebu bliskim saradnicima iz „crnogorske“ političke grupacije Demokratski front. Tek, nakon što je znalački predložio predsjedničkog kandidata, isporučio je i glavne orijentire za odbranu osumnjičenih za pokušaj terorizma na dan izbora u Crnoj Gori, Andrije Mandića i Milana Kneževića. U svakom slučaju, uz nešto informacija, slijede i Železnjakove kreacije. Rodina se pojavljuje niotkuda. A ima i cinkarenja.
Da ne bude nikakve zabune, Sergej Vladimirovič Železnjak, nekada promovisan u jednog od najvažnijih ljudi za odnose Ruske Federacije i balkanskih političkih stranaka, posebno onih sa ultradesničarskim uvjerenjima, može se smatrati potpuno degradiranim u svojoj zemlji, Rusiji. Zapravo, izgubio je skoro sve funkcije sa kojima je do sada raspolagao. Prema tome, ova informacija, uz onu nedavnu o otklonu vlasti u Kremlju prema „pravoslavnom tajkunu“ Konstantinu Malofejevu i njegovim međunarodnim angažmanima, predstavlja nepobitan dokaz da Rusija sređuje neke stvari po svojoj kući, pa makar se to ticalo samo uspostavljanja distance prema konzervativnim snagama.
Bluz za moju bivšu dragu:
No, vratimo se Železnjaku, sad već i zvanično lišenom značajnijih funkcija u Rusiji, dok se uz njegovo ime vezuje „bivši“ za ovo ili ono, koji je u svom posljednjem nastupu posvećenom Crnoj Gori predočio klasično uputstvo za odbranu na suđenju osumnjičenim za pokušaj terorizma, Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.
Dakle...
„Predstavnici crnogorskog režima, zajedno sa šefovima iz NATO, spremili su dvojicu provokatora, Sinđelića i Velimirovića, koji su, prema planu organizatora operacije, trebali da se predstave kao jezgro takozvane 'borbene grupe srpskih nacionalista pod kontrolom ruskih specijalnih službi'.”
To je prvi dio.
Pa, da su ovu preporuku sastavljali svi iz DF-a, ne bi bolje umjeli. Nego, idemo dalje. Železnjak sve zna.
"Predočeni dokazi govore o tome da su za tu svrhu organizatori provokacije dodijelili izvršiocima oružje i specijalna sredstva iz policijskih magacina. Nakon masovnog korišćenja specijalnih sredstava protiv građana u oktobru 2015. tokom rastjerivanja protesta opozicije, dodjeljivanje oružja provokatorima svjedoči o tome da je režim bio spreman na upotrebu oružja od strane provokatora protiv civila sa ciljem diskreditacije opozicije u slučaju njene očigledne pobjede. Samo su sticaj okolnosti i uravnoteženost opozicije spasili Podgoricu od strijeljanja običnih građana", objasnio je Železnjak.
I tako pretpostavio Mandića i Kneževića kao nacionalne heroje. Samo ostaje nejasno koje to nacije…
Ipak, kako se radi o zvaničnom ruskom političaru, pa bez obzira što je sada samo poslanik, ova izjava se može smatrati totalno kontraproduktivnom po zemlju Rusiju.
Jer, Rusiji ne trebaju neprijatelji. Već ih ima dovoljno. A ni prijatelje zasigurno neće steći tako što će ponuditi izjavu svog zvaničnika koja bi govorila u prilog herojstvu onih koji su osumnjičeni za pokušaj terorizma u drugoj zemlji. Ne ide to…
Mada, valja podsjetiti da su mnogi ruski angažmani prema Crnoj Gori u posljednjih nekoliko godina bili upravo kontraproduktivni. Ili, dopušteni nekim medijima ili političarima i javnim ličnostima, da to odrade u negativnom kontekstu, skoro čisto onako, da ostanu u kondiciji. Opet, ne ide to…
Još malo kreatora: Ali, zato ide partija Rodina (Domovina). Jeste, to je ona partija koja je bila koalicioni partner Jedinstvene Rusije, Sergeja Železnjaka. Zapravo, članovi te partije, Fjodor Birjukov, Aleksej Riljev i Vladimir Laktušin, svojim dolaskom su juče samo popunili nešto medijskog prostora, dok su se lideri DF-a ushićeno slikali u njihovom društvu.
A i rekli su kako Rusija ne organizuje državne udare. Iako ih niko ništa nije pitao…
Osnivaču te partije Dmitriju Rogozinu, koji je svojevremeno obavljao i funkciju predstavnika Rusije pri NATO ( kakvA karijera, a? – nap.a), baš kao i Železnjaku, je zabranjen ulazak u Crnu Goru.
Zanimljivosti radi, partija Rodina je na svom kongresu iz 2013. godine, umjesto programa partije izabrala sedam predizbornih Putinovih članaka. Pretpostavlja se da im je upravo ova snishodljivost produžila život među konzervativnim ruskim biračima. Uostalom, svoje prisustvo na ruskoj političkoj sceni ionako duguju stalnim koalicijama i pridruživanju većim partnerima, kao što je to bio slučaj sa svojevremenim ulaskom u ujedinjenu Pravednu Rusiju.
Na kraju, valja napomenuti da u Dumi, od 450 deputata, partija Rodina ima samo jednog.
I to, svog predsjednika, Alekseja Žuravljeva. I toliko o značaju ove posjete “visokih funkcionera”…
No, to gostovanje članova jedne minorne ruske partije, svakako nije nikakvo iznenađenje. Ponajprije iz razloga što je Milan Knežević na suđenju iskazao svoj očaj činjenicom da mu je oduzet pasoš, te da ne može da se pripremi za predstojeće izbore. O tome, šta će mu pasoš za te stvari, a i ko ga čeka tamo negdje u inostranstvu, ipak, nije precizirao.
Nego, da tokom jučerašnjeg nastupa nije bio baš toliko neprecizan, govori i ona “duhovitost” o Draganu Koprivici kao Ediju, te priznanju kako u DF-u ima neko ko bolje govori ruski od njega. Tek, ako se ima u vidu da Sinđelić tokom suđenja govori o glavnoj vezi sa Šišmakovim i nekim iz DF-a ko dobro govori ruski, ispada da je Knežević faktički ocinkario kolegu. Znači, nije Milan nego je Dragan. Ili samo Milan pere ruke, pošto mu je malo frka, a Draganu kako bude. Pošteno, zaista…
No, neka se sami dogovore o toj “duhovitosti”.
Stare kreacije:
U prilog daljoj prezentaciji kreacija za ovu sezonu jesen - zima, a i organizaciji nekih pređašnjih izbora, upamćen je i angažman izvjesnog ruskog novinara Veniamina Strige, saradnika portala Ruski radio. Jeste, baš onog novinara koji je svoj posao u Crnoj Gori obavljao uz pomoć Viktora Kolbanovskog, direktora Balkanskog centra za međunarodnu saradnju, inače pomoćnika već pomenutog kreatora Sergeja Železnjaka. Uostalom, u to vrijeme, a za zainteresovane, postojali su mnogi “centri” ili “instituti” za saradnju, finansirani iz raznih ruskih “domoljubnih” fondova.
Tek, Striga je konstatno bio gost ruskih medija, poput NewsFronta, Katehona, TV Carigrada i Prvog kanala državne ruske TV, sa uobičajenim zadatkom da ruskoj javnosti Crnu Goru prikaže kao podijeljenu zemlju. A onda, na ruskoj televiziji je izjavio da je u Crnoj Gori na djelu represija režima nad Rusima. Tim povodom, čak je išao tako daleko da je pričao kako se u Crnoj Gori ljeti zlostavljaju ruski turisti i pljačkaju njihovi stanovi, pri čemu policija ne želi da vodi istrage zbog antiruske atmosfere koju je stvorio Đukanović.
Uz to, pored dezinformacija o Crnoj Gori koje je plasirao u Rusiji i o tretmanu Rusa u Crnoj Gori, zadatak mu je bio i da “informiše” i organizuje ruske državljane koji žive u Crnoj Gori. Prema navodima nekih istraživanja (Anidot.tim – nap.a) uspio je da formira više raznih organizacija koje su davale redovnu podršku svim anti-NATO skupovima.
Na dan izbora u Crnoj Gori 2016. godine, Striga je otišao za Rusiju.
I tu se cijela stvar sa Striginim angažmanom pojednostavljuje.
A đe baš na taj dan da zbriše?
Retro dizajn:
No, slijedi povratak u 2015. godinu, te već izblijedjele kreacije tog doba. Svakako, u smislu dodatnog pojednostavljivanja. Jer, centralnom protestu i događajima ispred crnogorskog parlamenta, u jesen 2015. prethodila je priprema tokom koje je bilo potrebno povezati političare i novinare iz Crne Gore i Srbije sa regionom i Moskvom. Tada, na scenu stupa ruski državni Fond Gorčakov (koji nosi ime ruskog diplomate A.M. Gorčakova) koji je jedan od glavnih finansijera raznih naučnih skupova sa temama međunarodnih odnosa i geopolitike. Ovaj Fond je pod direktnom upravom ministra inostranih poslova Rusije Sergeja Lavrova.
Interesantno je da ovaj Fond, još od 2013. godine, pokreće i finansira projekat pod nazivom Balkanski dijalog, kroz susrete koji su se održavali u Sofiji, Beogradu i Novom Sadu… Naročito je zanimljiv ovaj potonji, održan u saradnji sa organizacijom Srpski kod 2015. u Novom Sadu.
Naime, Srpski kod je desničarska organizacija na čijem se čelu nalazio izvjesni Mlađan Đorđević, za kojeg se kasnije ustanovilo i da je član Srpskih Vukova. Na otvaranju su govorili ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Čepurin, a i neki nikad razjašnjeni Roman Nikolajevič iz Fonda Gorčakov, pa onda Mlađan Đorđević predstavljajući ‘Srpski kod‘ i Miroslav Parović iz organizacije Dostojanstvo, u Crnoj Gori poznatiji kao gost-analitičar portala IN4S, u studiju i u izbornoj noći, 16. oktobra 2016.
A na onom skupu u Novom Sadu iz 2015. pojavljuje se više osoba iz Crne Gore, kao i osobe koje su kasniji protagonisti medijskog djelovanja oko pitanja Crne Gore i NATO-a.
Tada, predavači na novosadskom skupu bili su: Srđan Milić – SNP; Nikita Bondarev – tadašnji zamjenik šefa RISI (Ruskog instituta za strateška istraživanja za Balkan, generala Rešetnjikova); Đorđe Vukadinović - Nova srpska politička misao (kasnije i poslanik u skupštini Srbije), Elena Pomonareva Georgijevna - profesorka na Fakultetu za međunarodne odnose i saradnik Ministarstva inostranih djela Rusije, ekspertkinja za pitanja Balkana, te Dušan Proroković - direktor Beogradskog centra za strategijske analize. Učesnici su još bili i Vladimir Zotov - analitičar i novinar; Milica Đurđević - srpski pokret Zavetnici i Ognjen Jovović - Crna Gora, Pokret za neutralnost.
Ipak, prema posljednjim zvaničnim informacijama, pravo uputstvo za upotrebu koje stiže iz Rusije glasi “radikalne patriotske teme sa ultradesničarskom retorikom nisu potrebne u krugovima vlasti". I tačka.
U prevodu sa ruskog – to što ste uzeli novca za svoje angažmane, uzeli ste.
Nema više đaolje pare.
Slijede potraživanja.
* Naslov, bold i link FBD